Pagina:U santu Evangeliu segundu Mattè.pdf/85

CAP. XVII.

65

mundu, se poi u perde l’anima? о cоse dâ l’ommu in cangiu da so anima?

27 Perchè u Figgiu dell’ommu u vegnià ne a gloria de so Puæ cu i so angei, e allùa u rendià a ciascün segundu ê so opere.

28 In veitæ ve diggu: ghe sun de quelli chì prezenti che nu muiàn scintantuchè nun aggian vistu u Figgiu dell’ommu vegnî ne u so regnu.


CAP. XVII.

Е SEI giurni doppu Gesü u l’ha piggiòu cun lê Pietru, e Giacumu, e Giuvanni so fræ, e u i a cundüti in disparte surva ün munte âtu;

2 E u s’è trasfiguròu davanti a lu. E a so faccia a l’ha brillòu cumme u sû, e i so vestimenti sun vegnüi gianchi cumme a neive.

3 E eccu ghe sun apparsi Мuzæ e Elia che parlavan cun lê.

4 E Pietru piggiandu a parolla u l’ha ditu a Gesü: Segnû, nuî chì ghe stemmu ben: se ti veu, femmu chì træ tende, ünha per ti, ünha per Мuzæ, е ünha per Elia.

5 Mentre u parlava ancun, eccu che ünha nüvea